Pažnja
se sastoji iz dva elementa: vigilnosti i tenaciteta. Tenacitet se
odnosi na sposobnost usmeravanja pažnje na objekat (dubina pažnje), a
vigilnost se odnosi na sposobnost prenošenja pažnje sa jednog na drugi
objekat (širina pažnje).
Nije puno vremena prošlo, tek nešto preko decenije, od kako je floppy disk (1.4 mb) istrebljen,
a u džepu kaputa već nosim fleš memoriju (16 gb) i mobilni telefon
(iako par godina star) sa boljim performansama od računara u koji sam
aplikovao pomenute diskete. U međuvremenu sam svoj vokabular obogatio i
sa nekoliko novih glagola: nprm. izguglati (inf.), katovati (cut, Ctrl+x, inf.), pejstovati (paste, Ctrl+v,
takođe u infinitivu), rajangoslingovati (inf.) i sl. Uredu, možda sam
neke od pomenutih glagola izmislio, ali ih često koristim u govoru.
Kad porastem biću vremeplov.
Pre
nekog vremena sam u novinama naišao na podatak da su japanski naučnici
teleportovali foton. Naravno, reč je o još jednoj neproverenoj
informaciji enciklopedijskog znanja koja se taloži u kori velikog mozga,
ta informacija nikome neće biti od pomoći kada se pokvari bojler.
Vratiću se na ovu misao kasnije.
Jedna
od čoveku bliskih situacija, koje po raznim osobinama sliče vremeplovu,
je selidba. Prilikom pakovanja isplivava sve godinama taloženo. Tom
prilikom, pakujući svoje stvari u kutije i razdvajajući ono što želim da
ostane od đubreta koje mi nikad neće trebati, došao sam do nekoliko
predmeta koje ću uzeti kao okvir ovog teksta.
1.1. Gramofonska ploča
Zlatno
doba gramofona meni se (verujem i velikom broju muzikofiličara, moje i
bliskih generacija) prikazalo u punom sjaju među policama antikvarnica,
pijacama ili putem nasledstva (uistinu, od roditelja nisam nasledio ni
jednu ploču, ali poznajem mnoge kojima je takva kolekcija predstavljala
temelj njihovoj). Vinilu se pristupa oprezno, kao što se pristupa i
bočici sa antraksom. Ploča se dugo traži i kada se pronađe - pažljivo se
čuva. Kolekcije, uglavnom, nisu velike, ali su probrane. Posmatrajmo
sam čin slušanja. Osoba A sedi u uglu, izvlači ploču i spušta iglu.
Prepoznatljivo krckanje i zvuk. Gramofonska ploča se sluša sa omotnicom u
ruci. Čita se svaki delić teksta, posmatra se svaki detalj. Dužina
trajanja strane vinila je kratka, i slušalac je često u dodiru sa samom
pločom. Male nečistoće brazdi postaju sastavni deo zvučne slike. Vratimo
se uvodnom pasusu u kome je bilo reči o elementima pažnje. Zamislimo
vigilnost i tenacitet kao dva deteta na klackalici. Manji broj objekata,
veće usmeravanje pažnje na pojedinačni objekat. Rezultat: slušalac
(hmmm...Homo audio vinylicus)
poznaje svaku ploču iz svoje kolekcije, poznaje svaku nečistoću brazde,
poznaje šum, redosled pesama svaki delić propratnog teksta. Iako je kao
medijum, gramofonska ploča doživela komercijalni krah, i danas je
ostala aktuelna (naravno, u mnogo manjem obimu proizvodnje).
1.2. Audio kaseta
Hodam tiho i svoju muziku nosim sa sobom.
Govorimo o eri kasetofona, a uređaj koji bi mogli uzeti kao krunu ovog
doba - walkman. Audio kaseta nudi slušaocu određeni stepen
interaktivnosti. On nije više samo korisnik, već često i biralac
sadržaja (uzmimo za primer mix tape kulturu). Slušalac (Homo walkmanicus)
nije u mogućnosti da precizno premotava traku sa pesme na pesmu, to ni
ne pokušava. Slušalac vrpce je pažljiv slušalac, pesme pamti po
redosledu. Sam medijum je dugotrajan, osim ako se ne razmagnetiše (ovo
spada u kulturu čuvanja). Veliki udar walkman je primio početkom ‘90-ih,
kada je CD plejer rapidno počeo da osvaja tržište, a skoro dvadesetak
godina kasnije, tačnije 2010. walkman potpisuje kapitulaciju i priznaje
poraz. Kasete danas većinom čuče u tamonekakvimj kutijama za cipele na
ormarima ili podrumima, ili pak osvanu i otpevaju svoju labudovu pesmu
(a la grand finale) na nastupu Lenhart Tapes-a. Na radost Homo walkmanicus-u,
u poslednje vreme kaseta kao medijum ponovo postaje interesantna
velikom broju alternativnijih (ne u smislu žanra, već u smislu prilaza)
izvođača.
2.1. CD
Vetar u leđa piratima, neafirmisanim muzičarima i slušaocima. Iako je naneo veliku štetu pomenutom walkman-u,
portabilni CD plejer nije bio dugog veka. Ono što je neosporna
činjenica, komercijalizacija CD pisača (žrg. rezač) dovela je do
informacionog buma. Slušalac CD-a (bilo originalnog, piratskog ili
kakvog već drugog) doveden je na nepregledno polje izbora. Kroz prizmu
elemenata pažnje (opisanih u prvom pasusu), kod slušaoca se razvija
vigilnost pažnje (a shodno tome opada tenacitet). Slušalac (Homo discus compactus)
lako prelazi sa objekta na objekt, još lakše prelazi sa jednog segmenta
(pesme, numere, kompozicije...) na drugi unutar samog objekta (CD-a).
Strpljenje slušaoca se degradira (mada još ne u potpunosti), umanjuje se
dodir sa propratnim tekstom, omotom (koji često izostaje).
2.2. MP3
Sredinom
‘90ih godina ovaj digitalni format uzima maha. MP3 predstavlja
kompresiju sa gubitkom koja i dalje kod većine slušalaca predstavlja
vernu reprodukciju nekompresovanog materijala. Na ovaj period su bitno
uticali razvoj interneta, kao i razvoj kompjuterskih tehnologija. Ranije
pomenuti, Homo walkmanicus je
nadograđen. Isprva komercijalizacija diskmena, zatim mp3 plejera,
ipod-ova, mobilnih telefona i sl. (povećanje memorije = povećanje
prenosne audioteke) menjali su Homo walkmanicus-a.
Pre nego opišem karakterističnog (ova vrsta generalizacije, koliko god
bila neetička - nužna je da bi se uhvatila nit) slušaoca, opisaću
situaciju u kojoj se često nalazi. Osoba A odlazi u posetu osobi B.
Imaju slična muzička interesovanja. Osoba B poklanja osobi A cdr pun
muzike u mp3 formatu. Osoba A posle par dana, ode kod osobe C, i vrati
se kući sa još jednim cd-om ispunjenim muzikom u mp3 formatu (situacija
je bila još i gora, koliko me mrzi osoba koja mi nudi dvd disk ispunjen
muzikom).
Osoba
A, u svojoj sobi, u svoj računar ubacuje nprm. mp3 disk Joe Pass-a
(kome je trebao čitav život posvećenog rada da bi stalo na jedan
pljosnati predmet). Pušta prvu pesmu sa prvog albuma. “Hmmm... ok.”,
jednim klikom preskače na sredinu kompozicije, na kraj. Druga, sedma.
Druga sa trećeg albuma, peta sa četvrtog. I naposletku ozaren svetlošću
monitora slušalac zaključi: “Aha, znam koji je ovo fazon!”. Prosečan
slušalac mp3 muzike je površan, izuzetno retko u dodiru sa propratnim
materijalom i tekstom koji idu uz album. Izuzetno je zaokupljen
klasifikacijom (jer na posletku mp3 fajl, se mora smestiti u neki
folder). Slušalac mp3 muzike (Homo digitalis stupidus) je preslušan, ali
nikako i naslušan. Njegovo poznavanje muzike je na nivou elementarnog
prepoznavanja. Strpljenje slušaoca je degradirano. Kao posledica velikog
izbora, slušalac ima osećaj manje vrednosti muzike. Prilikom odlaska na
koncerte, vodi se pogrešnim motivima: ima osećaj da za koncerte treba
da plati ulaz isto koliko i za većinu muzike koju ima - ništa. Osim
manjeg poštovanja prema muzici, degradira se njegov odnos prema
izvođaču. Slušalac ne sluša muziku uhom, sluša je svojim klasifikacionim
mehanizmom.
Na
kraju, sam slušalac nije kriv za takvo stanje. Ono je isključivo
posledica napretka informacionog prenosa. Velika količina informacija,
kao i njena dostupnost, prete da od običnog čoveka načine hodajuću
enciklopediju nepotrebnog znanja (*neće mu pomoći da popravi bojler), a
samo razumevanje kao i kritički sud se umanjuju. Zašto bi moderan čovek
trebao razumeti, kad njegovi gedžeti iluminuju neonsko plavim svetlom?
Zar to nije dovoljno?
Preporuka za čitanje posle ovog teksta:
poezija Rejmoda Karvera (Raymond Clevie Carver, Jr.)
Ivan Čkonjević
P.S. Digitalizacija zvuka je omogućila i veće polje delovanja stvaraocima. Kao jedan od interesantnih posledica je i nastanak internet arhiva sa besplatnim (najčešće public domain) sadržajima kao i nastanak internet izdavaštva. Nekoliko slobodnih asocijacija: myspace, soundcloud, mixcloud, bandcamp, last fm itd. Digitalizacija zvuka je roditelj internet radio stanicama. U poslednje vreme je aktuelna priča o digitalizaciji radija i televizije. Pomenuti uređaji će u svojoj ne tako dalekoj budućnosti, preko svojih antena moći da uhvate samo šum.